Titanic je potonuo prije 105 godina - no detalji ove morske tragedije koja nikad do kraja nije posve razjašnjena ne prestaju intrigirati ljude.
Brod je potonuo u noći s 14. na 15. aprila 1912. oko 740 kilometara od najbližeg kopna, a prvi brod koji je došao u pomoć stigao je sat i pol nakon potonuća - dugo nakon što je i posljednja žrtva u ledenom moru umrla.
Naime, temperatura vode iznosila je 2,2 Celzijusa, pri kojoj ljudsko preživljavanje iznosi tek 15-ak minuta. Živote je izgubilo 1517 ljudi, a najviše šanse za preživljavanje imali su putnici prvog razreda: spasilo ih se 63 posto.
Na Titanicu se nalazilo 20 čamaca za spašavanje koji su ukupno mogli primiti tek oko 1100 putnika – polovicu onih koji su se te kobne noći nalazili na brodu – ali i to je bilo u skladu sa zakonskim propisima toga doba te se smatralo dovoljnim.
Unatoč tome, tek je 700 putnika uspjelo ući u čamce za spašavanje; većina ih je poluprazna napuštala brod te je skoro u svakome još bilo slobodnih mjesta.
No, što se dogodilo s tijelima?
Istinu o tome skrivaju tajni brzojavi, čiji su autori vjerovali kako nikad neće izaći u javnost. U tim brzojavima je jasno kako je kapetan jednog od spasilačkih brodova, Mackay-Bennet, želio izvući sva tijela iz mora. No, ubrzo je shvatio kako je njegov brod premali za 334 tijela koliko su ih našli.
Tada su donijeli kontroverznu odluku - izbacit će leševe od putnika iz najsiromašnije, treće klase, kako bi im ostalo dovoljno mjesta za one iz prve i druge klase.
Naime, mišljenje posade je bilo kako oni imaju veća prava na dostojanstven ukop. Od 334 pronađena tijela, iz broda ih je izbačeno čak više od sto, a ona nikad više nisu pronađena u bespućima Atlantskog oceana. Istinu o tome što se dogodilo skrivali su dugo povjerljivi telegrami, koje su naknadno historičari iskopali iz tajnih arhiva.
Nema komentara:
Objavi komentar