Kao djevojčica išla sam u školu u naselju koju su pohađali samo oni čiji su roditelji bogati. Ja sam bila jedan izuzetak. Moj otac bio je konobar u jednom pubu, a majka je bila čistačica u školi.
Uvijek su me svi ponižavali zbog poslova mojih roditelja, jer su njihovi roditelji poznati i zarađuju mnogo para. Jedan dan mi je prišao momak s kojim sam trenirala košarku i pitao me da li je moj otac konobar.
Potrudila sam se da ostanem pribrana i strpljiva pa sam mu samo odgovorila kako me otac čeka kako bi me otpratio na utakmicu.
A on se odvali smijati kao neki kreten govoreci mi kako je moj tata samo jedan obicni siromasni konobar.
To me izerviralo i rekla sma mu: “Suti sad cu ti ja nesto pojasniti”: Tvoj tata mozda jeste politicar i zaradjuje mnogo para ali nikada nije sa tobom da ti ne daje pare ne bi ni znao da imas oca.
A moj otac je uvijek sa mnom prati me na utakmice navija za mene i kada dodjem kuci uvijek me doceka sa osmjehom i poljupcem a ti svog nikada i ne vidjas.
Na moje veliko iznenadjenje on mi nista nije rekao samo je placuci otrcao od mene
Nema komentara:
Objavi komentar